![\"1\"](\"http:\/\/www.slatina.hr\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/11.jpg\")
<\/a>Slatina i slatinski kraj naseljavani su od najstarijih vremena \u0161to potvr\u0111uju i arheolo\u0161ka nalazi\u0161ta u slatinskoj okolici (Zvonimirovo, Nova Bukovica, Vo\u0107in, \u010da\u0111avica, Macute, Sladojevci, Slatina). Kontinuitet naseljavanja potvr\u0111uje poznata rimska karta iz 3. st. n.e., na kojoj se u vrijeme rimskog vladanja Panonije na slatinskom podru\u010dju spominje naselje Marinianis.<\/p>\nU pisanom se dokumentu grad Slatina spominje po prvi put u ispravi zagreba\u010dkog biskupa Mihovila izdanoj 1. rujna 1297. godine u Po\u017eegi. Ime grada napisano je u ina\u010dici Zalathnuk. Slatina je u to vrijeme bila dobro Zagreba\u010dke biskupije u sastavu Arhi\u0111akonata Va\u0161ka. U 14. je stolje\u0107u u Slatini bila \u017eupna crkva Svih Svetih, smje\u0161tena negdje oko dana\u0161njeg parka. Crkva je imala pokrajne oltare posve\u0107ene sv. Juraju, Bla\u017eenoj Djevici Mariji, sv. Katarini, kapele posve\u0107ene Bla\u017eenoj Djevici Mariji i Jeleni i jedan oltar posve\u0107en nekoj bratov\u0161tini. Po uvo\u0111enju \u017eupanijskog ure\u0111enja Slatina je pripala Kri\u017eeva\u010dkoj \u017eupaniji.<\/p>\n
<\/a>U vrijeme feudalizma Slatina je bila biskupijsko trgovi\u0161te koje je imalo \u017eupnu crkvu i drvenu utvrdu – castellum smje\u0161tenu na uzvi\u0161enju uz rije\u010dicu Javoricu (nedaleko od dana\u0161njeg ulaza u Slatinu- mosta) i koje se razvijalo u maleni srednjevjekovni gradi\u0107 s podgra\u0111em. Od plemi\u0107a koji su potjecali ili \u017eivjeli u Slatini poznati su vlastelini Slatinski \u2013 de Zalatnoky , Georgius Hoberdancz de Zalathnuk, kao i vlastelinski \u017eupan Jane de Chanyk, koji je pred kraj 15. stolje\u0107a jedno vrijeme bio \u010delni \u010dovjek Slatine. Iz toga vremena potje\u010de i prvi gradski grb, s motivom zvijezde Danice i le\u017ee\u0107eg nasmijanoga polumjeseca, koji je i danas slu\u017ebeni grb grada Slatine. Poznato je da je ve\u0107 u to vrijeme jedan slatinski \u0111ak bio student na sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du. Pred nadolaze\u0107om najezdom Osmanlija Slatina je dodatno poja\u010dala osiguranje i obranu. U borbama s Osmanlijama u Bosni svojom se hrabro\u0161\u0107u isticao Ivan Hoberdanc iz Slatine, te ga je kralj Ferdinand 1529. godine bio postavio za kraji\u0161kog kapetana i vrhovnog zapovjednika obrane Slavonije. U naletu osmanske vojske, paljenju, ru\u0161enju i plja\u010dki brojno je domoroda\u010dko stanovni\u0161tvo ve\u0107im dijelom oti\u0161lo sa svojih ognji\u0161ta.<\/p>\n<\/a>Pod takvim je okolnostima i utvr\u0111eni grad Slatina pao pod osmansku vlast 1544. godine. Jedan manji dio doma\u0107ega stanovni\u0161tva je prihvatio islam i ostao \u017eivjeti unutar utvrde, a neznatan broj pridru\u017eio se katoli\u010dkom stanovni\u0161tvu koje je nastavilo \u017eivjeti u te\u0161kim uvjetima u mo\u010dvarnim predjelima uz Dravu. Nakon okupacije Slatina je pripala Po\u017ee\u0161kom sand\u017eaku, a u Slatini je stolovao aga, bile su dvije d\u017eamije \u2013 jedna velika vjerojatno stara \u017eupna crkva pretvorena u d\u017eamiju i manja, Balijeva podignuta kao zadu\u017ebina. Od vjerskih su slu\u017ebenika bili dva imama i hatib, mujezin i kajim. Kako je Slatina bila pograni\u010dno podru\u010dje poja\u010dana je obrana Slatine. Utvrda je bila opasana jarkom i utvr\u0111ena drvenim palisadama, a u njoj je bilo stalno smje\u0161teno oko 200 vojnika od kojih je ve\u0107i broj bio konjanika. U grani\u010dnom podru\u010dju mir je bio kratkotrajan – tu je hara\u010dila turska vojska i uzvra\u0107ale su napadima hrvatske \u010dete. Slatinski je kraj oslobo\u0111en od turskoga vladanja pred kraj 17. stolje\u0107a. U tim je borbama poru\u0161en i stari slatinski grad. Posljednje su borbe s Turcima vo\u0111ene 1684. godine na podru\u010dju kod \u0161ume Turbina, izme\u0111u Slatine i Medinaca, kad se uslijed nadmo\u0107ne hrvatske vojske turska posada predala.. Nakon odlaska Turaka Slatina je bila poru\u0161ena, a ostao je samo toranj stare crkve Svih Svetih. Uspostavljena je vojna uprava na cijelom podru\u010dju.<\/p>\n<\/a>Po uspostavi civilnih organa vlasti Slatina je pripala Viroviti\u010dkoj \u017eupaniji i imala je samo oko 50 ku\u0107anstava. Narod se bavio tradicijskim uzgojem stoke i obradom zemlje, a u okolnim je selima bila razvijena doma\u0107a radinost. Od 1750. godine vlasnik Slatine postao je Marko Aleksandar barun Peja\u010devi\u0107. Povijesno gledaju\u0107i, Slatina svoj prepoznatljivi razvoj u velikoj mjeri zahvaljuje ovoj imu\u0107noj na\u0161i\u010dkoj plemi\u0107koj obitelji. Danas su jo\u0161 dijelom sa\u010duvani objekti u samom sredi\u0161tu grada koje su Peja\u010devi\u0107i podigli kao stambene zgrade, ali i kao neophodne gospodarske objekte, te oko njih zasadili park s egzoti\u010dnim stablima, me\u0111u kojima se i danas isti\u010de mamutovac – sekvoja, kao jedan od simbola Slatine. Na molbu grofa Peja\u010devi\u0107a kralj Franjo III proglasio je Slatinu 1808. godine trgovi\u0161tem, \u0161to je doprinijelo pove\u0107anju prihoda i daljnjem razvoju mjesta. Slatina je tada prvi put dobila pravo odr\u017eavanja sajmova na Petrovo, Pavlovo i Nikolinje, po starom kalendaru. Isto pravo kralj je obnovio 1822. godine. Peja\u010devi\u0107i su 1822. godine u Sladojevcima potaknuli i gradnju prve \u0161kole na slatinskom podru\u010dju, koju su poha\u0111ali i u\u010denici iz Slatine. Za vrijeme gotovo stogodi\u0161njeg gospodarenja ovim krajem (1750.-1841.) Peja\u010devi\u0107i \u0107e ostati zabilje\u017eeni kao obitelj koja je u\u010dinila zna\u010dajne pozitivne pomake u \u017eivotu i napretku cijeloga slatinskog kraja.<\/p>\n<\/a>Njema\u010dki knezovi Schaumburg \u2013Lippe kupili su 1841. godine slatinsko imanje od Peja\u010devi\u0107a. Svojim su dolaskom dodatno ubrzali gospodarski razvoj grada i okolice. U sredi\u0161tu Slatine sagradili su veliki vinski podrum i pecaru alkohola i zasadili su nove nasade vinove loze u okolici. U pecari je, kao sje\u0107anje na prvu slatinsku crkvu, postavljen maleni oltar posve\u0107en sv. Ani i Joakimu. Schaumburg-Lippe je poticao naseljavanje Ma\u0111ara, Nijemaca i Slovaka u Slavoniju, koji su donijeli u slatinski kraj kulturne obi\u010daje europskih gradova. U Slatini su otvarali obrtni\u010dke radionice, a pojedini su doselili s ciljem unapre\u0111ivanja rada prvih industrijskih pogona (pilana je otvorena 1885.), paromlin (1863.), ciglana oko (1890.) ispod dana\u0161nje \u017eeljezni\u010dke stanice, tvornica pjenu\u0161ca i sl.), koji su otvoreni u Slatini kao blagi odraz industrijske revolucije toga vremena u Europi. U velikom je podrumu sve do 1912. godine radila tvornica pjenu\u0161avog vina – \u0161ampanjca. Za svoje vino i pjenu\u0161ac dobio je Schaumburg-Lippe priznanje na gospodarskim izlo\u017ebama u Zagrebu i Budimpe\u0161ti. Pjenu\u0161ac je proizvodio od vina sorte Kadarka.<\/p>\n<\/a>U drugoj polovici 19. stolje\u0107a sagra\u0111ene su i prve tvrde cestovne prometnice, a 1885. godine pu\u0161tena je u promet i prva \u017eeljezni\u010dka pruga \u2013 vicinalna pruga od Suhopolja do Slatine, kao ogranak pruge Bar\u010d – Pakrac te 1895. pruga Na\u0161ice \u2013 Slatina – Noskovci, gdje je pripojena Slavonsko podravskoj \u017eeljeznici. Od Noskovaca do dravske obale otvorena je 1901. godine. Novodoseljeni su stanovnici sagradili i nove vjerske objekte, (1858. godine osnovana je Slatinska \u017eidovska op\u0107ina, a sinagoga je sazidana 1884. godine. 1897. godine sagra\u0111ena je evangeli\u010dka crkva u Slatini). Uz ve\u0107insko (70%) rimokatoli\u010dko stanovni\u0161tvo i znatan broj pravoslavnih vjernika Slatina je pred kraj 19. stolje\u0107a postala vi\u0161ereligijska sredina. Godine 1870. u Slatini je otvoren ured kotarske oblasti, ali pravi statusni napredak grada obilje\u017eava godina 1886. kada je Slatina postala sjedi\u0161te novoosnovanog Kotara Slatina s tri upravne op\u0107ine: Slatina, Gornji Miholjac i Vo\u0107in. Slatinskom su kotaru 1894. godine dodane jo\u0161 tri nove upravne op\u0107ine:Nova Bukovica, Drenovac i Sopje.<\/p>\n<\/a>Kotarska uprava imala je sjedi\u0161te u reprezentativnoj zgradi u samom sredi\u0161tu Slatine, koju i danas Slatin\u010dani zovu \u00abStari kotar\u00bb, a ponekad, s razlogom, i \u00abStara \u0161kola\u00bb. U toj je zgradi bila i gradska uprava, pu\u010dka \u0161kola, prva knji\u017enica, gruntovnica, op\u0107inski sud i sl. Godine 1899. nadozidan je prvi kat istog zdanja za potrebe pro\u0161irenja prostora za pu\u010dku \u0161kolu. U zgradi je od 1917. godine radila i Vi\u0161a pu\u010dka \u0161kola, od 1922.god. \u0160egrtska \u0161kola, od 1924. godine Gra\u0111anska \u0161kola, a nakon drugoga svjetskoga rata bile su tu smje\u0161tene udruge te osnovna \u0161kola sve do 1981. godine.<\/p>\n<\/a>Grad je krajem 19. stolje\u0107a imao ve\u0107 mnoge gradske atribute:
\nSlatinsku \u0161tedionicu (1873.), Narodnu \u010ditaonicu (1896.), Obrtni\u010dku zadrugu (1882.) kao prvu profesionalnu udrugu u Slatini, te ostale gra\u0111anske udruge \u2013 Dobrovoljno vatrogasno dru\u0161tvo (1874.), U\u010diteljsko dru\u0161tvo Kotara slatinskog (1896.), Hrvatsko pjeva\u010dko dru\u0161tvo \u00abZrinski\u00bb (1900.), Hrvatski sokol (1907.) Nogometni \u0161portski klub \u00abOrao\u00bb, po\u0161tanski ured (oko 1856.), zdravstvene ustanove \u2013 ljekarnu \u00abK sv. \u0107irilu i Metodu\u00bb (1874.) Zdravstvena op\u0107ina Slatina, tj. \u00abOb\u010dinska po\u0161astna bolnica Slatina s \u0161est postelja\u00bb (1894.), veterinarski kotar (1893.), Hotel B\u00f6hm, Hotel \u0160andl, Hotel Slatina, tiskaru Bauer (oko 1885.) i dr.<\/p>\n<\/a>Dana\u0161nja Slatina izrasla je iz malenog gradi\u0107a \u010diji su smjer razvoja postavile plemi\u0107ke obitelji koje su kroz povijest bile vlasnici slatinskih imanja. Posljednja me\u0111u njima bila je obitelja grof Ivana Dra\u0161kovi\u0107a Trako\u0161\u0107anskog koji su slatinsko imanje 1914. godine kupili od kneza Schaumburg-Lippe. Slatina je u to vrijeme bila sredi\u0161te kotara, u kojem se stalno pove\u010davao broj stanovnika (od 1880. do 1914. broj stanovnika pove\u0107an je za 50,42% ili 12000 stanovnika) i koji je postao poznat po dobrim konjima, velikim vinogradima, \u0161umskim povr\u0161inama punim divlja\u010di, doma\u0107em pjenu\u0161cu, lova\u010dkim psima i velikom sajmu. Grad je u to vrijeme bio prometno, upravno, gospodarsko i kulturno sredi\u0161te ovoga dijela Hrvatske. Dra\u0161kovi\u0107i su bili veliki izvoznici drva, poljoprivrednih proizvoda i stoke. Bili su vlasnici velikih povr\u0161ina zemlje na slatinskom podru\u010dju sve do vremena Drugoga svjetskoga rata, tj. sve do agrarne reforme.<\/p>\n